Hei

Hej cure .. Dosla sam samo nakratko, prije skole, da vam se "pohvalim".. Postigla sam prvi cilj! :)
Kada sam juce stala na vagu to je bio predivan osjecaj, neki ponos, sreca.. ali nedovoljno, nazalost.
Iako sam postigla taj prvi cilj, ne osjecam se bas dovoljno ispunjenom da bih prestala, i mislim da tek sad idem u borbu da se to odrzi i nastavi padat dole..
U skoli su mi svi rekli da sam smrsala i to je bas neki poticaj, jer ako se sad udebljam..
A jos mislim da bi se nesto na ljubavnom planu moglo promijeniti, pa drzite fige da to ne propadne..
Super je ostvariti prvi cilj, ali jos uvijek u ogledalu ne vidim ono sto zaista zelim.. Da li cu ikada biti zadovoljna?
Ljubim vas:*

Back

Pozdrav svima (ako neko cita :))
Znam da me duuugo nije bilo, da ste svi mislili da sam odustala i da je samo jos jedan u nizu blogova, priznajem, moja greska.
Cesto sam se prisjecala ovog bloga, samo jednostavno nisam imala dovoljno snage da bilo sta napisem. U cem je poenta kada nakon vise od pola godine dodjem i kazem da imam samo kilu manje? Ali evo, usudila sam se.
Periodi mojih mrsanja, debljanja, prejedanja i izgladnjivanja su se samo smjenjivali, ali se nista bitno nije promijenilo. Jedno vrijeme sam pocela vjezbati i super mi je islo, jos se ne sjecam zasto sam prestala. Sad se ne mogu pokrenut, jedva sam uradila 20 trbusnjaka, 20 cucnjeva i 20 nekakvih dizanja nogu (ne znam kako se zove vjezba). Uzas..
Kraj skole mi je bio uzasno stresan period, ali nisam jedna od onih sretnica koje od stresa mrsaju.
Pocetkom raspusta sam bila u Francuskoj kod strica, to mi je tek pokvarilo sve... A ko moze odoljeti raznovrsnim sirevima, macaron kolacicima i drugim franuskim slatkim grijesima. Ja tada nisam mogla.. To mi je donijelo, pored uzivanja u svakakvoj slasnoj hrani, osjecaj krivice i dvije kile vise. Kad sam se vratila bila sam toliko deprimirana da sam nastavila jesti, i bila super ponosna na trenutke kad sam uspjela povratiti.. Poslije sam se , naravno, gadila sama sebi.
Potom je uslijedio period malo-jedenja. Mama mi je konstantno pridikovala kako malo jedem, a tata pokusavao nesto kupujuci sladolede i slicno. Jela sam u prosjeku 500 kalorija na dan i izgubila te dvije francuske kile. Onda je jedan dan opet pocelo, pa sam onda jedan dan postila jer sam se osjecala ko debelo krme.. Uglavnom, sada imam 51 kilu i jos vecu zelju za collar&hip bones :)
A imam i prijateljicu van bloga i neta koja me podrzava i koja je, nazalost, u istim govnima.
Ljubim vas sve :*

we have to start at some point..

Pozdrav za sve..
Vec par dana citam razne blogove leptirica, djevojaka koje su cvrste u tome da
trebaju smrsati. Muci me vec duze vrijeme upravo to, prokleta tezina.
Pitam se zasto neki ljudi dobiju sve, zasto neki imaju savrsenu visinu, tezinu, kosu,
noge, lice.. ma znate vec. Kao da mi je Bog, uskracujuci visinu, uskratio i ostatak
lijepog izgleda.
Ali, ako ne mogu utjecati na visinu, ako ne mogu utjecati na kvrgu na nosu ili tanku
kosu, onda bar mogu utjecati na tezinu. Bar taj segment mog izgleda moze biti
pod mojom kontrolom. Kako to lijepo zvuci - kontrolom.
Ovaj blog ce biti moja mala riznica zelja i uspjeha. Nadam se da ce biti sretnih
postova o gubljenju odvratnih masnih kila .
Trenutno sam visoka 154 cm, a imam deeeebelih 52 kg.
Od danas sam krenula sa weight watchersom, pa cemo vidjet koliko cu uspjet.
Dozvoljeno mi je 20 bodova, danas sam pojela 16 bodova, pila vode itd.
I onda je moj tata (kojeg mnogo volim, ali koji je psihicki mnogo slab, bar znam
na koga sam) donio dvije cokoladice, za mene. Uzasno bih se osjecala kada bih
mu dala te cokoladice i rekla da ih ja necu jest, znam kako bi on to shvatio.
A, naravno, pojest ih necu.
Tako da sada praznog stomaka sjedim pored svoje dvije omiljene cokoladice, ali
ih necu odmotati. Sigurno. Tek sam na pocetku.
Ljubim vas sve i stay thin.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.